Glossary

Izražava se kao godišnja ukupna energija (kWh/m2) koja daje specifičnu potrošnju energije promatrane zgrade. Uzima u obzir ne samo gubitke, već i dobitke (npr. solarna energija) i na taj način određuje energetski razred od A+ do I, od “Minimalna potrošnja energije” do “Izuzetno velika potrošnja”.

Kombinacija energije za grijanje, proizvodnju potrošne tople vode, zračne sustave, hlađenje i rasvjetu. Prirodni izvori energije koji se koriste za zadovoljavanje ovih energetskih potreba, kao što su ugljen, nafta, prirodni plin, sunčeva energija ili prirodni uran.

Omjer rashladne površine i volumena zraka grijanog prostora ovisi o prosječnom koeficijentu prolaska topline kroz građevinsku konstrukciju. (W/m3K)

Energetski certifikat je dokument koji daje informaciju o potrošnji energije zgrade. Potrošnja energije će odrediti energetski razred nekretnine. Energetski certifikat je rezultat provjere na tri razine. Konačni rezultat je ukupna godišnja enerija za grijanje i hlađenje (kWh/m2) koja ukazuje na specifične energetske zahtjeve promatrane zgrade.
Provođenje energetskog certificiranja:

1. Određivanje vrijednosti prijenosa topline za dijelova konstrukcije.
2. Određivanje specifičnog faktora toplinskih gubitaka.
3. Određivanje ukupne energetske bilance.

Omjer količine zraka koji se ventilira u prostoriju tijekom 1 sata podijeljen s volumenom prostorije pri tlaku zraka od 50 Pa.

n50 izmjena zraka (zahtijevane vrijednosti):

Za postojeće zgrade: 7

Moderna novogradnja (HU): 5-10

Moderna novogradnja (DE): 2-6

Niskoenergetska zgrada: 0,17-5

Pasivne kuće: 0,17-0,6

Perkolacija ili infiltracija. Količina zraka (izmjena) koja se slobodno ispušta iz temperiranog prostora kroz otvore (npr. prozore) i otvore za ugradnju. To je vrsta prirodne ventilacije. (Infiltracija: količina zraka koja ulazi izvana.)

je svojstvo građevinskog proizvoda, koje se odnosi na sposobnost proizvoda da izdrži opterećenje koje je unaprijed planirano tijekom izgradnje, a zatim i tijekom predviđenog razdoblja korištenja zgrade, bez ikakvih karakterističnih promjena u performansama.
Budući da “otpornost na opterećenje hodanjem”, nije definirana, nosivost se može identificirati kao tlačna čvrstoća proizvoda. (U profesionalnom pogledu, nosivost je manja od “vrijednosti” otpornosti na oterećenje hodanjem).

Otpor (građevinskog) materijala deformaciji uslijed djelovanja tlačnih sila, ovisi o gustoći i strukturi materijala. Tlačna čvrstoća različitih građevinskih materijala varira u širokom rasponu.
Oznaka: Rv
Mjerna jedinica: n/mm2 → MPa (1000 kPa)
Za neke toplinsko-izolacijske materijale, značajna tlačna čvrstoća se ne može se utvrditi jer su (već) komprimirani pod relativno niskim opterećenjem i stoga ih karakterizira veća tlačna čvrstoća pod kratkotrajnim opterećenjem uz 10 % deformaciju, odsnono pod dugotrajnim opterećenjem uz 2 % deformaciju.

Ta vrsta kratkoročnog opterećenja građevinskog proizvoda – obično toplinsko-izolacijskih materijala – da proizvod ne pokazuje deformacije nakon prestanka djelovanja opterećenja.
Obzirom da ovaj kolokvijalni pojam nije standardno definiran, neki tehnički mediji smatraju da je materijal otporan na korak uz deformaciju od 10 % uslijed tlačne sile ≥10 kPa, a drugi pri tlačnom opterećenju ≥150 kPa.
Minimalna tlačna čvrstoća RAVATHERM XPS proizvoda je ≥300 kPa.

Stupanj kapaciteta opterećenja koji određeni (građevinski) materijal može trajno tolerirati, bez ikakve promjene veličine ili kvalitete.
Npr. U slučaju toplinsko-izolacijskih materijala, dugotrajnu nosivost karakterizira tlačna čvrstoća pri 2 % deformaciji materijala (koja se obično identificira kao tlačna čvrstoća ili maksimalno opterećenje).
Zanimljiva činjenica: EPS (toplinsko-izolacijski materijal od ekspandirane polistirenska pjene, klasificiran je prema standardu proizvoda HRN EN 13.163 koristeći vrijednosti tlačne čvrstoće izmjerene pri deformaciji od 10%. Međutim, vrijednosti čvrstoće za 10% deformaciju nisu projektne vrijednosti, jer se ekspandirana polistirenska pjena dulje elastično ponaša iznad određene deformacije (oko 2-3%), ćelije trpe trajnu deformaciju, tako da se vrijednosti od 2% deformacije, mogu uzeti u obzir za pri definiranju trajnog opterećenja.

Materijal od polistirena (PS), odnosno ekstrudirane polistirenske pjena (XPS), koji ima svojstvo upijanja vode manje od 0,2 %, tj. bez značajnih promjena u provođenju topline, pri maksimalnoj apsorpciji vode, smatra se toplinskom izolacijom.

proizovd kojeg karakterizira njegova sposobnost provođenja topline, odnosno kod kojeg je  λ ≤ 0,07 W/mK može se smatrati toplinskom zolacijom. Obzirom da većina građevinskih materijala dobro provodi toplinu (beton, željezo, kamen, puna opeka i sl.), jedisno su zgrade obložnene tolinskom izolacijom ekonomične i mogu osigurati odgovarajuću ugodnost bivanja.

Konstruktivni (materijal) sloj, koji može propuštati određenu količinu pare, koja mijenja vlažnost prostora omeđenog membranom za kontrolu pare, na unaprijed planiran način.

Oznaka: Sd
Mjerna jedinica: [m]
Sd označava sposobnost difuzije vodene pare. Izražava se kao otpor građevinskog materijala difuziji vodene pare, ekvivalentan debljini zračnog sloja izraženog u metrima.

Točka rošenja je temperatura na kojoj se para u zraku kondenzira. Temperatura pri kojoj određena vlaga dosegne takozvano zasićenje vlagom, odnosno apsolutnu vlažnost (maksimalna količina vlage koju je zrak apsorbirao) je praktično temperatura od 100 % vlažnosti. Na površini koja se hladi do (ili ispod) točke rošenja, vlaga se kondenzira.

Kada govorimo o vlažnosti, razlikujemo dva pojma:

• apsolutna vlažnost koja pokazuje količinu vodene pare u zraku (g/m3),
• relativna vlažnost koja pokazuje omjer vodene pare u zraku, pri danoj temperaturi, u odnosu na moguću zasićenost.

Temperatura zraka (°C): -10; -5; 0; 5; 10; 15; 20; 25; 30;
Udio vode (g/m3): 2,4; 3,4; 4,8; 6,8; 9,4; 12,8; 17,3; 23,1; 30,4;
Relativna vlažnost je je fizikalna veličina koja pokazuje udio vodene pare u zraku, odnosno postotak tekuće vode pri danoj temperaturi. Zrak više temperature može akumulirati više vode, a zrak niže temperature manje.
Npr. 90% relativne vlažnosti na -2 °C, znači puno manje vodene pare u apsolutnom iznosu nego 50% relativne vlažnosti na +20 °C. (Zato je hladan zrak zimi suh, a topli zrak ljeti vlažniji.)

Oznaka: R
Mjerna jedinica: m²K/W

(Uobičajeno se označava R_D, što predstavlja nazivni toplinski otpor kojeg deklarira proizvođač, odnosno, to je deklarirana-računksa vrijednost koja je omjer debljine (m) i koeficijenta toplinke provodljivosti λ (W/mK))

Računska toplinska karakteristika koja pokazuje otpornost određenog sloja (obično toplinski izolacijski sloj) na propusnost topline.

Što je R veći, to je veći otpor prolasku topline.

To je skup površina koje omeđuju grijane i/ili hlađene prostore zgrade. To je sloj toplinske izolacije koja je ugrađena na sve razdjelne elemente unutrašnjih prostra određene temperature (uključujući toplinske mostove). Obično je izvedena s vanjske strane, kontinuirano, bez prekida.

Oznaka: λ (lambda)
Mjerna jedinica: W/mK
Toplinsko svojstvo koje pokazuje koliko energije (W) se otpusti kad materijal jedinične debljine (1 metar) pri razlici temperature 1 K (kelvin)(općenito se podrazumijeva 1°C) temperature, između njegocih površina (s obje strane) u jedinici vremena. Ovisno o tome da li se promatra u odnosu an toplinsku provodljivost ili toplinsle izolativnosti.
Vrijednost λD je nazivna (deklarirana) toplinska karakteristika koja se mjeriu normalnim (lab) uvjetima, specificiranim od strane proizvođača. Ta se vrijednost razlikuje od λT koja predstavlja projektnu (računsku) vrijednost. Računska se vrijenost se može definirati na sljedeći način (uz poznatu nazivnu vrijednost lambde):
λT = λD x FT x Fm x Fa
Gdje je:
λT = koeficijent toplinske provodljivosti koji se uzima obzirom na namjeravane uvjete na mjestu ugradnje
λD = nazivni koeficijent toplinske provodljivosti pod standardnim poznatim) uvjete na mjestu ugradnje
FT = faktor korekcije (konverzije) temperature
Fm = faktor korekcije (konverzije) vlage
Fa = faktor korekcije (konverzije) starenja materijala

Toplinsku masu predstavljaju različite odvojene građevinske cjeline zgrade (pod + zid + ploča).
Različiti materijali predstavljaju aktivnu masu za akumulaciju topline ovisno o njihovoj debljini i toplinskoj provodljivosti. Npr. 2200 kg/m3 betona predstavlja aktivnu masu akumulacije topline od 422 kg/m2, zid od pune opeke 1700 kg/m3 akumulira 184 kg/m2, 800 kg/m3 šuplja opeka: 36 (!) kg/m2, 600 kg/m3 drvo 18 kg/m4.
Što je veća sposobnost akumulacije topline nekog sloja materijala, to dulje može pohraniti toplinu zimi i sporije se zagrijati tijekom ljeta.
Masa akumulacije topline zgrade je zbroj masa akumulacije topline svih grijanih prostorija. Specifična masa akumulacije topline zgrade je masa jedinične akumulacije topline projicirane na neto grijanu podnu površinu zgrade.
Na temelju specifične mase akumulacije topline, konstrukcije zgrade dijelimo na:

• teške ako im je masa m > 400 kg/m2
• lagane ako im je masa m < 400 kg/m2
  Toplinski otpor:
  Oznaka: R
  Mjerna jedinica: m2K/W
  (Uobičajeno se označava RD, što predstavlja nazivni toplinski otpor kojeg deklarira proizvođač, odnosno, to je deklarirana-računksa vrijednost koja je omjer debljine (m) i koeficijenta toplinke provodljivosti λ (W/mK))
  Računska toplinska karakteristika koja pokazuje otpornost određenog sloja (obično toplinski izolacijski sloj) na propusnost topline.
  Što je R veći, to je veći otpor prolasku topline.

Može biti geometrijski ili konstruktivan.
Geometrijski: kada je zbog oblika konstrukcije (ugao zgrade, kutija od roleta, spoj unutarnjeg zida s vanjskim zidom itd.), kada je površina s tople strane konsktrukcije manja od vanjske hladne površine (ljeti vrijedi obrnuto).
Konstrukcijski: kada se u pojedini dio zgrade ugrađuje materijal bolje toplinske provodljivosti i manje debljine toplinske izolacije u odnosu na okolne materijale (npr. vijenci, nadvoji nad vratima, armiranobetonski okviri i sl.).

Oznaka: U
Jedinica mjere: W/m²K
Vrijednost specifična za određeni građevinski sklop. Pokazuje količinu topline koja se prenosi kroz jedinicu površine građevnog sklopa, u jedinici vremena,pri jediničnoj razlici temperaturne razlike po jedinici.
Toplinska propusnost je recipropriacija toplinskog otpora.
U = 1 / (Rse + Σ (d / λ) + Rsi)
Standard toplinskih karakteristika postavlja zahtjeve za U-vrijednost za svaku građevinsku konstrukciju.

Prijenos topline na dvije granične površine ispitivane tvari (e – vanjska, i – unutarnja)

Uz toplinski otpor R, treba uzeti u obzir stupanj prijenosa topline s obje strane.

R_se – vanjski, R_si – unutarnji površinski otpor, detaljno:

Odozdo prema gore R_si 0,10 / R_se 0,04

Horizontalno R_si 0,13 / R_se 0,04

Od stropa do poda R_si 0,17 / R_se 0,04

Kada se toplinska izolacija postavlja iznad hidroizolacije ravnog krova (izvana). Ravni redoslijed slojeva; kada je hidroizolacija iznad (izvan) toplinske izolacije. Ravni krov s DUO ili dvostrukom toplinskom izolacijom, kada postoji toplinska izolacija i iznad i ispod hidroizolacije. Bilo koja vrsta materijala može se koristiti kao toplinska izolacija ispod hidroizolacijskog sloja, ali se iznad njega može koristiti samo materijal sa strukturom zatvorenih ćelija. (npr. XPS)

Građevinski materijali klasificiraju se kao nezapaljivi i zapaljivi prema njihovoj reakciji na požar. Klasifikacija materijala uzima u obzir njihov doprinos razvitku požara prije pojave rasplamsavanja (flashover) i doprinos požarnom opterećenju prostorije u potpuno razvijenom požaru.
„Negorivi“ građevinski materijali oni su koji pod propisanim uvjetima ispitivanja ne mogu gorjeti ili pridonijeti razvitku požara. To su prema kvalifikaciji EN 13501-1 materijali klase A1 i A2.
„Gorivi“ građevinski materijali oni su koji se zapale pod propisanim uvjetima ispitivanja. Obzirom na njihov doprinos razvoju požara, podijeljeni su na zapaljive (B i C), normalno zapaljive (D i E) i lako zapaljive (F).

Razvrstavanje tvari i smjesa, koje se na temelju fizikalnih i kemijskih svojstava svrstavaju svojim ponašanjem i opasnostima sa stajališta zaštite od požara. Definicija se uglavnom odnosi na tvari pohranjene u prostoriji.
Dosadašnje klase A, B, C … zamijenjene su s (1) (2) (3), što je pojednostavljeno:

1. “Eksplozivni materijali” uključuju materijale razvrstane u požarni razred A ili B prije ulaska u novi OTSZ. (Nacionalni kodeksi i standardi zaštite od požara)
2. „ Razred zapaljivh materijala“ uključuje one koji su razvrstani u razred opasnosti od požara C ili D prije ulaska novog propisa.
3. „Razred nezapaljivih“ uključuje materijale koji su razvrstani u razred opasnosti od požara E prije ulaska u novi OTSZ.

Ja bih gornji tekst, čiji direktan prijevod nema smisla obzirom na našu pozitivnu regulativu, napisala kako je u donjem odlomku (zeleno). Što više, oznake u gornjem odlomku o požaru su suprotne našim oznakama. To donekle čudi, jer je EN 13501 jednaka u svim zemljama EU.

Razradba građevnih materijala i građevinskih konstrukcija prema ponašanju u požaru, određena na temelju ispitivanja u skladu s odgovarajućim tehničkim zahtjevima. Razlikujemo požarne razrede: A1, A2, B, C, D, E, F.